Iako su i službeni revizorski izvještaji ukazali kako na neučinkovitost programa finansiranja obavljanja pripravničkog staža u javnom sektoru tako i na njegovu zloupotrebu prilikom trajnog zapošljavanja u javni sektor, na toj se mjeri zapošljavanja i dalje neopravdano insistira.
Programi zapošljavanja i u FBiH i u RS, kako na entitetskom tako i na lokalnom nivou, još uvijek su u dobroj mjeri usmjereni na sufinansiranje ili finansiranje obavljanja pripravničkog staža. Još pogubnija je činjenica da odabrani pripravnici u velikoj mjeri stažiraju u javnim institucijama, gdje su im šanse za ostanak i dugoročno zaposlenje minimalne ili nikakve, i gdje ne mogu steći adekvatno radno iskustvo s kojim bi bili konkurentniji na tržištu rada u privrednom sektoru ili se osposobili za samozapošljavanje. Izuzev formalnog stjecanja radnog iskustva, koje ih čini administrativno konkurentnijima prilikom apliciranja za posao u javnom sektoru, drugih većih efekata od obavljanja pripravničkog staža u javnom sektoru gotovo da nema.
Pored problema neučinkovitosti i evidentiranih zloupotreba kod prijema pripravnika u javne institucije, riječ je i o očitoj diskriminaciji, s obzirom na činjenicu da se obavljanjem pripravničkog staža u BiH na određeni način kompletira obrazovni ciklus te stječe puna konkurentnost na tržištu rada. Zašto je onda obavljanje pripravničkog privilegija malobrojnih, dok uvjerljiva većina nema mogućnosti da ga stekne i ispuni nametnute uvjete konkurentnosti te formalno upotpuni svoje obrazovanje?
Pripravnički staž je naslijeđe ranijeg sistema i imao je smisla u okolnostima razvijene privrede pod nadzorom sistema, uvezane sa sektorom obrazovanja, koja je omogućavala praksu trajnog zapošljavanja pripravnika u firmama u kojima su obavljali pripravnički staž, kroz koji su stjecali potrebno radno iskustvo. Danas, kada većina javnih sredstava za podršku obavljanja pripavničkog staža završava ponovo u javnim institucijama, pripavnički se ne može smatrati progresivnom mjerom zapošljavanja, jer je postojeća javna administracija glomazna i zasićena i ne može više biti adresa za stalno zapošljavanje na koju će se mladi ljudi u budućnosti moći uputiti.
Finansiranje obavljanja pripravničkog staža u javnosti je najčešće predstavljeno kao omogućavanje stjecanja prvog radnog iskustva. Ta porazna činjenica otvara još jedno pitanje: zašto se prvo radno iskustvo u BiH stječe nakon a ne tokom školovanja? Zašto se pripravnički, ili boljereći stjecanje prakse, ne vrati u obrazovni tok, kako bi se dobivanjem diplome obrazovanje upotpunilo i srušile administrativne barijere za razvoj poslovne karijere mladih i osiguralo svim mladima jednake mogućnosti? Većina mladih upravo smatra da je nedostatak prakse tokom školovanja najveći problem obrazovanja u BiH. Jedan od najvećih razloga za nedolazak stranih investicija u BiH jeste nepriremljena radna snaga, neprilagođena potrebama investitora.
M1 Prava za mlade zagovara revidiranje dosadašnje politike zapošljavanja mladih koja je zasnovana na sufinansiranju ili finansiranju obavljanja pripravničkog staža, velikim dijelom u javnom sektoru. Štaviše, želimo ukinuti uvjet obavljanja pripravničkog staža kao administrativnu barijeru za zapošljavanje i razvoj poslovne karijere mladih, te omogućiti svim usmjerenim srednjoškolcima i studentima praksu i stjecanje radnog iskustva tokom školovanja.
U Programu zapošljavanja M1 Prave za mlade, koji je dostupan na web-stranici www.pravazamlade.com, u rubrici „Izborna lektira“, između ostalih navode se i sljedeće mjere:
– „Kreirati nove programe zapošljavanja mladih koji neće biti temeljeni na neefikasnim mjerama sufinansiranja obavljanja pripravničkog staža u javnom sektoru, već na poticaju samozapošljavanja ili sufinansiranja prvog zapošljavanja mladih u privrednom sektoru.
– Donijeti nedostajuću legislativu u oblasti zapošljavanja mladih: zakone o obrazovanju odraslih, izmjene i dopune zakonā o obrazovanju i zakonā o radu, – prvenstveno kako bi se omogućilo stjecanje prakse i priznatog radnog iskustva tokom školovanja te dokinula obaveza pripravničkog stažiranja.
– Spriječiti negativnu praksu da se, pored nepopunjenosti sistematiziranih radnih mjesta, tokom godine vrši angažiranje osoba po ugovoru o djelu, ili ugovoru o radu na određeno vrijeme, ili ugovoru o obavljanju pripravničkog staža, za poslove koji su predviđeni važećom sistematizacijom, te da se te osobe po okončanju konkursne procedure angažiraju za rad na neodređeno vrijeme, čime se manipulira konkursnom procedurom. Uraditi reviziju sistematizacije radnih mjesta u javnoj upravi na svim nivoima vlasti i njihove usklađenosti sa stvarnim organizacionim i kadrovskim potrebama u institucijama i stvarnim obimom poslova na temelju programa rada, kako bi se precizirala stvarna potreba i broj radnih mjesta na koje mladi ljudi mogu računati u javnom sektoru.“
Ostavi komentar