Zdravstvena zaštita

Zdravstvena zaštita mladih

Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili iznemoglosti. Prema tome, zdravlje zahtijeva multidisciplinaran tretman, ne samo oblasti zdravstva već i obrazovanja, ekonomije, transporta i dr. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, zdravlje zavisi samo 10% od aktivnosti zdravstva, a 90% od drugih uvjeta života: stanovanja, pristupa pitkoj vodi, obrazovanja itd.

Populaciju mladih treba posmatrati kao vrlo osjetljiv segment društva, jer je to period  tranzicije iz djetinjstva ka odrasloj dobi, u kojem se snažno mijenjaju obrasci ponašanja. Današnji mladi u BiH pogođeni su ratnim i postratnim periodom u BiH, tako da su podložniji određenim rizicima koji se negativno odražavaju na zdravlje. Najnovija istraživanja (UNICEF, SZO, UNFPA) ukazuju na to da su vodeći rizici po zdravlje mladih sve veća zloupotreba duhana, alkohola, opojnih droga, visok nivo povreda (saobraćajni traumatizam, zanemarivanja i zlostavljanja). Također, zdravstveno stanje mladih karakterizira i loše mentalno zdravlje sa sve višom stopom poremećaja ponašanja, bolesti ovisnosti, depresije i samoubistava, kao i niska stopa kontraceptivne zaštite sa sve većim porastom seksualno prenosivih infekcija.

Zdravstvena kultura stanovništva u BiH uopće je na niskom nivou, pa i kod mladih nije razvijena navika čuvanja i redovne kontrole zdravlja, uz primjenu zdravog načina ponašanja i preuzimanja odgovornosti za sopstveno zdravlje. Oni se obično ljekaru obraćaju kada već postoje tegobe koje mogu ukazati na neki od poremećaja. Problem diskriminacije, tabua i predrasuda i dalje je vrlo izražen, pa, ukoliko se mlad čovjek brine za svoje zdravlje, najčešće se njegova briga povezuje s tim da je već bolestan, inficiran i sl.

Naročitih problema u zadovoljavanju svojih specifičnih potreba imaju mladi s invaliditetom te posebno osjetljive, marginalizirane i socijalno ugrožene grupe mladih. U ovu drugu grupaciju svrstavaju se: mladi bez roditeljskog staranja, beskućnici, smješteni u odgojne ustanove, siromašni, oni koji nisu obuhvaćeni školskim sistemom, pripadnici nacionalnih manjina, vjerskih zajednica, mladi s potrebom za posebnom podrškom, izbjegla i raseljena lica i sl.

Aktuelni zdravstveni problemi među populacijom mladih, koji zahtijevaju organiziranu i kontinuiranu akciju u cilju rješavanja, jesu:

Razvojno-psihološki problemi

Kliničko iskustvo i rezultati provedenih istraživanja ukazuju na značajno psihološko trpljenje populacije mladih. Oko 1/3 populacije srednjoškolaca i studenata pripada grupi graničnih i rizičnih, tj. manifestira znake psihološkog trpljenja i mentalnih problema i poremećaja te iskazuju potrebu za organiziranom psihološko-psihijatrijskom podrškom, odnosno pomoći. Ugroženije su djevojke i adolescenti u urbanim sredinama. Iz godine u godinu sve je veći broj mladih koji imaju psihološke probleme ili manifestiraju određenu, za ovaj uzrast specifičnu, psihopatologiju: različite teškoće adolescentnog procesa skoncentrirane oko formiranja stabilnog i definitivnog identiteta, depresivna stanja (uključujući samoubilaštvo) i poremećaje ponašanja (uključujući zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, nasilno i delinkventno ponašanje i poremećaje ishrane).

Problemi reproduktivnog zdravlja

Mladi ljudi predstavljaju kategoriju stanovništva s posebnim faktorima rizika za nastanak oštećenja reproduktivnog zdravlja. Prema rezultatima brojnih studija, učestalost seksualne aktivnosti među mladima u BiH je u porastu. Prema procjenama, tokom svake kalendarske godine dogodi se oko 50 trudnoća na 1000 djevojaka uzrasta 15 do 19 godina. Veličinu ovog zdravstvenog i psihosocijalnog problema u BiH ilustrira podatak da se u istoj dobnoj grupi godišnje dogodi sedam trudnoća u Holandiji, a 28 u Velikoj Britaniji, zemlji koja ima najlošije pokazatelje zdravstvenog stanja populacije adolescenata u Zapadnoj Evropi.

Na osnovu rezultata manjih istraživanja dubinskog tipa procjenjuje se da je broj evidentiranih namjernih pobačaja znatno manji od stvarnog, uprkos postojanju obaveze prijavljivanja ovih intervencija i vođenju zdravstvene statistike. Procjenjuje se da svake godine iskustvo s ovom vrstom medicinskog postupka ima šest do sedam hiljada djevojaka adolescentnog uzrasta, a poznato je da namjerni prekid trudnoće kod mladih predstavlja značajan prediktor za nastanak spontanih pobačaja i prijevremenih porođaja, odnosno za razvoj neplodnosti u kasnijem životnom dobu.

Bolesti ovisnosti

Bolesti ovisnosti imaju hroničan tok i dovode do teških poremećaja psihičkog i tjelesnog zdravlja mladih, odnosno ugrožavaju  ili zaustavljaju njihov normalan psiho-fizički razvoj. Izrazito je ugrožena i njihova socijalna pozicija i pozicija njihovih porodica, a samim tim i sigurnost društva.

Podaci vezani za zloupotrebu droga, odnosno psihoaktivnih supstanci (PAS) i bolesti zavisnosti u BiH su nepotpuni, mada dosadašnja istraživanja i ankete, iako nisu metodološki ujednačena, ukazuju na porast procenta korisnika psihoaktivnih supstanci među mladima te sve veću učestalost korištenja više psihoaktivnih supstanci zajedno, a sve je niža dobna granica kad je u pitanju prvi kontakt s psihoaktivnim supstancama.

Zlostavljanje i zanemarivanje    

Zlostavljanje i zanemarivanje, koje je postalo socijalno vidljivije, predstavlja veliki društveni problem koji pogađa kako mlade u porodicama tako i mlade u ustanovama za djecu lišenu roditeljskog staranja i mlade u ranjivim grupama. U javnosti nije dovoljno razvijena svijest o pitanju nasilja u porodici, jer su u BiH još uvijek duboko usađene predstave o privatnosti porodičnog života.

Povrede

Povrede mladih najčešće se dešavaju u saobraćaju, a posljedice su nepoštovanja saobraćajnih propisa. Također se povrede dešavaju i u školi, kući, na sportskim terenima, na mjestima okupljanja mladih, gdje često izostaje adekvatno pružena prva pomoć. Sve su češće povrede usljed fizičkog zlostavljanja mladih, kako u porodici tako i u školi i na ulici.

Fizička neaktivnost

Fizička neaktivnost mladih može utjecati na nepravilan razvoj tijela te nastajanje određenih deformiteta i bolesti. Mladi u BiH suočeni su s neodgovarajućim otežanim uvjetima za bavljenje sportom ili nekim drugim vidom fizičke aktivnosti, i to u smislu da ne postoje adekvatni tereni i igrališta, a i postojeći često nisu sigurni. Također, bavljenje određenim sportom, posebno ukoliko je riječ o profesionalnom bavljenju sportom, često podrazumijeva velika novčana ulaganja.

Nepravilna ishrana

Nepravilna ishrana predstavlja neuravnoteženo ili nedovoljno uzimanje hrane, a njene direktne posljedice su poremećaj rasta i razvoja te pojava bolesti. Iako je izbor hrane individualan i zavisi od fizioloških potreba organizma, utjecaj sredine i želja za privlačnim izgledom često dovode do nepravilne ishrane i posljedica koje se usljed toga javljaju.

Neposjedovanje kulture ishrane, što podrazumijeva nepoznavanje ove oblasti i pogrešne navike („brza hrana“, instant napici i sl.), često se negativno odražava  na zdravstveno stanje mladih.

Među najvažnijim faktorima iz okruženja koji utječu na razvoj i zdravlje mladih jesu:

-      poremećaj ili pad sistema vrijednosti koji otežava strukturiranje identiteta mladih;

-      problemi u školstvu;

-      porast šovinističkih ispada;

-      problem zapošljavanja mladih;

-      siromaštvo;

-      nedovoljna upućenost roditelja u stvarne potrebe njihove djece;

-      otuđivanje članova porodice, nedostatak komunikacije, raspad porodice;

-      ljekari nemaju dovoljno vremena za preventivni rad.

 


Kako se može opisati trenutna zdravstvena situacija u BiH kada su mladi u pitanju?

Siromaštvo i loša socio-ekonomska situacija nepovoljno djeluju na zdravlje mladih. Čak 10% mladih u BiH ne posjeduje zdravstveno osiguranje. Komplicirano uređenje zdravstvenog osiguranja, koje se može ostvariti samo u okviru određenog kantona u FBiH, odnosno jednog od entiteta u kojem je osoba prijavljena, utječe na smanjenje mobilnosti mladih unutar BiH. Također, usljed nedostatka povjerenja u zdravstvene radnike na lokalnom nivou, mladi nastavljanju s rizičnim ponašanjem. Zdravstvene ustanove često nemaju adekvatan prostor, što produbljuje ovaj problem, te mladi gube povjerenje u javni zdravstveni sistem, a često nemaju sredstva liječiti se u privatnom sektoru.

Statistike o mladima u kontekstu njihovog zdravstvenog stanja zabrinjavajuće su.

 

Kada je riječ o zdravstvenoj zaštiti, tek je 40% onih koji su obavili sistematski pregled u posljednjih 12 mjeseci, a polovina od tog broja nije ga obavila kao redovnu kontrolu, već zbog određene proceduralne potrebe. Tek 11% mladih u FBiH zna da u njihovoj lokalnoj zajednici postoje zdravstvene usluge koje su posebno organizirane i specifično namijenjene samo za mlade, a svega 9% mladih je te usluge i koristilo, i to 6% njih samo jednom ili dva puta.

Zdravstvenim uslugama koje pružaju domovi zdravlja u njihovim lokalnim zajednicama (općinama) 40% mladih u gradskim sredinama je nezadovoljno, dok je u vangradskim sredinama nezadovoljstvo nešto manje (33%). Kao razloge nezadovoljstva mladi najčešće navode nedostatak povjerenja u ljekare, jer misle da je u zdravstvu najveći nivo korupcije prilikom zapošljavanja, tako da tu radi najveći broj nekvalificiranih ljudi. Također smatraju da ni ljekari nisu imali dovoljno prakse u procesu obrazovanja, te nemaju povjerenja u njihovo iskustvo. Dakle, mladi nemaju povjerenje u ljekare, jer medicinski kadar smatraju proizvodom nepotizma, a ne struke.

Općenito su nezadovoljni i zdravstvenim osobljem te sve češćim nedostacima medicinskih materijala (nema reagensa, nema vakcina protiv tetanusa, nema dovoljno aparata za različite medicinske snimke i pretrage). Navode kako je odnos zdravstvenog osoblja često nepristojan prema pacijentima, kako vrijeđaju pacijente, čine diskriminaciju, primaju mito i sl.

Kao veliki problem, koji se institucionalno mora rješavati, vide i sukob interesa kroz privatne ordinacije ljekara uposlenih u javnom zdravstvenom sektoru.

Potrebu za psihološkim savjetovalištima navode kao najčešću, ali uz dovoljnu diskreciju, a poželjno je da su savjetovališta van zdravstvenih ustanova. 13% mladih u FBiH je kroz radno iskustvo svjedočilo nekom obliku zlostavljanja na poslu koje je ostavilo posljedice na duševno i tjelesno zdravlje njih samih ili njihovih kolega ili kolegica.

7% mladih u FBiH nema ili ne zna ima li zdravstveno osiguranje, što je rezultat približan podatku istraživanja iz 2008. godine, u kojem je pronađeno da 10% mladih nema zdravstveno osiguranje.

Smatraju da su mladima jednako važne i potrebne savjetodavne usluge iz domena seksualnog i reproduktivnog zdravlja, koje uglavnom pronalaze u nevladinom sektoru, ali s više poteškoća u vangradskim sredinama.

Briga mladih žena u FBiH o reproduktivnom zdravlju na zabrinjavajućem je nivou. Samo 48% mladih žena od malog broja ispitanica koje su bile spremne davati odgovore na pitanja o reproduktivnom zdravlju obavilo je ginekološki pregled u posljednjih 12 mjeseci. Intimni odnosi i seksualno zdravlje tabu su tema među mladima FBiH, što uveliko povećava rizik od spolno prenosivih bolesti i slučajeva neplanirane trudnoće.  Svaki osmi mladi bračni par ima poteškoće sa začećem. Pravo na besplatnu umjetnu oplodnju u okviru javnog zdravstvenog sistema ne mogu ostvariti.

Mladi u FBiH ne posvećuju dovoljno vremena rekreativnim aktivnostima s ciljem očuvanja zdravlja i tjelesne kondicije. Oko 23% mladih se nikako ne bavi rekreativnim aktivnostima. Dodamo li tome mlade koji se rekreativnim aktivnostima bave jednom sedmično i rjeđe od toga, dolazimo do približno 48% mladih koji ne posvećuju dovoljno brige ovim za zdravlje važnim aktivnostima.

 

U BiH zabrinjavajuće je veliki broj mladih pušača u dobi između 15 i 24 godine. 30% mladih svakodnevni su pušači, 16% je onih koji puše više od 10 cigareta dnevno, od toga 3% puši više od 20 cigareta dnevno, a 4% više od 30 cigareta. Pored pušenja, veliki problem predstavljaju konzumiranje alkohola i opojnih droga među populacijom mladih.

 

Šta M1 Prava za mlade želi napraviti?

 

Želimo  zdrave, a ne bolesne generacije!

Želimo promovirati zdrav stil življenja, očuvanje i unapređenje zdravlja mladih, postići jednakosti mladih u zdravlju bez obzira na statusne razlike. Želimo preusmjeriti zdravstvenu zaštitu od kliničkog pristupa u preventivni pristup: prema promociji zdravlja, intersektorskoj saradnji, uključivanju zajednice, aktivnom učešću mladih i razvoju individualne odgovornosti za zdravlje.

U okviru toga, potrebno je razviti sigurno i podržavajuće okruženje za razvoj i zdravlje mladih. Kao prva mjera nameće se kreiranje i usvajanje politike za razvoj i zdravlje mladih,  kao i revidiranje postojećih i donošenje novih zakona i podzakonskih akata koji će biti u skladu s potrebama mladih u BiH. Potrebno je uspostaviti i sistem za organizirano praćenje i nadzor zdravstvenog stanja mladih,što omogućava zasnivanje odluka u oblasti razvoja i zdravlja mladih na pouzdanim informacijama. Želimo razvoj funkcionalnih partnerstava za razvoj i zdravlje mladih, uz promoviranje i intenziviranje aktivnog sudjelovanja mladih u kreiranju aktivnosti. Na lokalnom nivou potrebno je jačanje kapaciteta zajednice u planiranju, implementaciji, monitoringu i evaluaciji programa prevencije, liječenja i rehabilitacije mladih, kao i u ostvarenju sigurnije i zdravije porodične, školske i radne sredine za mlade. Neophodno je razviti adekvatan sistem prijenosa znanja i vještina za stjecanje stavova, navika i ponašanja koje vodi ka zdravlju. M1 – Prava za mlade zalaže se za razvoj, standardizaciju, akreditaciju, primjenu i praćenje programa za promociju zdravlja mladih na svim nivoima, koji se provode od stručne javnosti, kao i za razvoj, standardizaciju, akreditaciju, primjenu i praćenje programa za promociju zdravlja mladih koji se provode od mladih („vršnjački pristup”).


I drugi kažu da to žele, ali očito ne znaju kako to napraviti! Zna li M1?

 

Smatramo da ključ problema nije samo u neznanju političkih prethodnika, već prvenstveno u nedostatku političke volje za rješavanje problema zdravstvene zaštite mladih u BiH. M1, pored toga što ima političku volju za sistemsko rješavanje ovog problema, sumirao je nekoliko rješenja koja bi bila konkretan odgovor na ključne probleme u oblasti zdravlja mladih. M1 sugerira sljedeće mjere:

  1. Promijeniti i primijeniti regulativni okvir koji će osigurati jednak pristup zdravstvenoj zaštiti i osiguranju svim građanima BiH, bez obzira na radni status, starosnu dob, mjesto prebivališta i sl. Treba osigurati minimalan paket zdravstvenih usluga za mlade bez obzira na njihov status. Osigurati i dostupnost zdravstvene zaštite za sve građane - fizička nepristupačnost zdravstvenih usluga za određene kategorije ne samo da dovodi ljudske živote u opasnost nego predstavlja i težak oblik diskriminacije.
  2. Uspostaviti diskretna psihološka savjetovališta za mlade van zdravstvenih ustanova, koja bi mladima garantirala diskreciju, pogotovo u manjim, vangradskim sredinama. Kreirati i provesti programe na svim nivoima, kao dio strategija prema mladima / omladinskih politika, za razvoj samopouzdanja, vještina komunikacije i pregovaranja usklađenih s razvojnim potencijalima mladih s poremećajima mentalnog zdravlja, hroničnim oboljenjima i s potrebom za posebnom podrškom. Dio neophodnih usluga moguće je povjeriti omladinskim centrima, čije je osnivanje dužnost lokalnih (općinskih / opštinskih, gradskih, kantonalnih) vlasti.
  3. Primijeniti mehanizme vezane za  kontrolu duhana i duhanskih proizvoda po uzoru na zemlje EU i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, jačati zakonske regulative o ograničenoj konzumaciji alkohola, koja bi se posebno odnosila na mlade ljude, i koja bi slijedila Preporuku Vijeća Evrope. Potrebna je puna implementacija i snaženje državnog  Zakona o borbi i prevenciji zloupotrebe droga. To se posebno odnosi na odredbe u vezi s obrazovanjem, u svim sferama, o prevenciji i suzbijanju zloupotrebe droga.
  4. Potrebno je razmotriti promjenu obrazovnih planova i programa u smislu uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole (s naglaskom na seksualno i reproduktivno zdravlje, planiranje porodice, bolesti ovisnosti, mentalno zdravlje mladih, alkoholizam, nasilje u porodici te zdravih stilova života itd.). Vrlo važnu podršku uvođenju zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole pruža i tzv. vršnjačko obrazovanje, koje treba naći svoje mjesto u zvaničnom obrazovnom sistemu. Nastavni plan i program specijalizacije školske medicine potrebno je osavremeniti i prilagoditi današnjim potrebama mladih, s posebnim naglaskom na promociju zdravlja i prevenciju bolesti. Proširiti programe u formalnom obrazovanju na svim nivoima ka stjecanju vještina za rad na promociji zdravlja i prevenciji bolesti kod mladih.
  5. Putem kontinuiranog obrazovanja zdravstvenih radnika potrebno je podizati vještine i znanja koja se tiču razumijevanja zdravlja mladih te uklanjati stigmu i diskriminatorno ponašanje prema ranjivim grupama ili oboljelima koji pripadaju ranjivim ili izuzetno ranjivim grupama. Ohrabrivati saradnju između sektora primarne zdravstvene zaštite, zavodā za javno zdravstvo i nevladinih organizacija koje bi kroz zajedničke aktivnosti nudile preventivne i promotivne programe, na nivou lokalnih zajednica.
  6. Izraditi program za promociju zdravlja mladih, kao dio politika / strategija prema mladima na svim nivoima vlasti, koji bi tretirao promocije zdravlja i prevenciju bolesti, izražavati ih u većem i kvalitetnijem obimu te ih provoditi na koordiniran i višesektorski način. Potrebna je neprestana protupušačka kampanja i kampanja sprečavanja upotrebe narkotika i alkohola. U javne emitere, kao dio omladinskih programa, uvesti kvalitetne sadržaje o temi rizika i prevencije u zdravlju. U okviru programa promocije i prevencije, predvidjeti upotrebu mladima bliskih medija, internet mreže za mlade, telefonskih i internet savjetovališta, te vršnjačke aktivnosti za promociju zdravlja mladih.
  7. Što prije upotpuniti regulativu o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom te osigurati da svi imaju podjednaku mogućnost ostvarivanja prava u skladu s njom.
  8. Sistemski graditi infrastrukturu, u skladu s mogućnostima i uz podršku svih nadležnih nivoa vlasti, koja će omogućiti povećanje trošenja slobodnog vremena na rekreativne aktivnosti (sportske plohe, trim i biciklističke staze, šetališta, kupališta i sl.).

 

 

US Embassy - Logo - Funding 2

Objavljivanje ovog materijala je dijelom finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.

This article was funded in part by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author and do not necessarily reflect those of the United States Department of State.



M1 PRAVA ZA MLADE    ALL RIGHTS RESERVED  Copyright ©  2018
M1 - Prava za mlade je inicijativa Instituta za razvoj mladih KULT