Mladi su sve svjesniji loše političke situacije jer ju osjete na svojoj koži

prava za

 

Stranka “M1 Prava za mlade” nastala je kao politički odgovor na potpuni nemar institucija vlasti u BiH prema mladim ljudima. Taj nemar je uzrokovao vrlo težak ekonomski, socijalni i društveni položaj ove, za budućnost BiH, najznačajnije kategorije stanovništva.

M1 Prava za mlade jeste politička inicijativa, ali nije politička stranka u smislu važećih zakona u BiH koji uređuju oblast političkog organiziranja. M1 ne želi vlast, već poboljšanje zabrinjavajuće teškog položaja mladih ljudi u zemlji.

M1 uložiće svoj maksimum da na najbolji način predstavi model uzorne stranke, naklonjene mladima, s pažljivom i trensparentnom kadrovskom politikom i realnim rješenjima, koje mladima mogu donijeti korist u svakodnevnom životu. M1 na ovaj način želi politički obrazovati mlade ljude i pravovremeno buditi i razvijati kritičko mišljenje prilikom odabira kandidata na izborima. M1 želi motivisati mlade za učešće u promjenama „ne za bolje sutra, već za bolje danas“, jer mladi imaju ogroman glasački potencijal: više od 610.000 punopravnih glasova.

O samoj ideji ove neobične stranke, njenoj kampanji i drugim temama razgovarali smo sa Rusmirom Pobrićem, predsjednikom "M1 Pravo za mlade"

Gospodine Pobrić, možete li nam reći nešto više o projektu M1 Prava za mlade?

M1 Prava za mlade je politička inicijativa, začetak političkog organiziranja mladih u BiH, svojevrstan odgovor na dugogodišnji nemar i nepravdu bh. politike prema mladima. Jer, mladi nisu na listi prioriteta aktuelne politike, sistem im se ne prilagođava, socijalno su najugroženija kategorija stanovništva, u budžetskoj su nemilosti već godinama. Rezultate takve politike danas svi vidimo. Dvije trećine mladih su nezaposleni, 20 hiljada, uglavnom mladih ljudi, godišnje napusti zemlju a uvjerljiva većina ih priželjkuje odlazak. Loš obrazovni sistem ih ne priprema ni za posao ni za život. M1 želi mlade postaviti u vrh prioriteta ove zemlje.

M1 nije uobičajena politička stranka u smislu važećih zakona u BiH koji uređuju oblast političkog organiziranja, za sada nismo registrirani i nećemo izlaziti na predstojeće Izbore u oktobru. U kojoj formi političkog organizovanja ćemo djelovati nakon Izbora, direktno će ovisiti o razvoju politike prema mladima u BiH, u najširem smislu. Sjedište nam je u Sarajevu, ali djelujemo u više od 20 gradova širom BiH, gdje imamo svoje aktivne predstavnike: u Zenici,  Mostaru, Doboju, Bijeljini, Banjaluci, Velikoj Kladuši, Ključu, Vlasenici, Čapljini i dr. Mi pokazujemo drugačije političko ponašanje, ne baziramo kampanju na populizmu niti na političkoj polarizaciji kroz svađu s drugim stranama. Okrenuli smo politiku „naglavačke“, ne pričamo o visokoj (upitan naziv) politici, dakle, ne bavimo se slučajem Sejdić-Finci, niti rekonstrukcijom Federacije, niti statusom i nadležnostima entiteta, niti bilo kojim drugim pitanjem za koje se unaprijed zna da teško može dobiti širu saglasnost. Mi se bavimo samo pitanjima oko kojih postoji opća podrška svih ljudi u BiH, a donose trenutačnu korist i pojedincu i društvu: zapošljavanjem, kvalitetnijim obrazovanjem, novim politikama stipendiranja i stambenog zbrinjavanja, uvjetima za razvoj sporta, boljim budžetskim preraspodjelama i sl. 

Koji je osnovni cilj projekta?

Kratkoročno, želimo pravovremeno otvoriti priču o Izborima, probuditi kritičko mišljenje kod mladih pri izboru kandidata i stranaka koji im se nude, te potaknuti apstinente da glasaju. Želimo graditi kulturu spremnosti za izbore kod birača. Političke partije mjesecima prije izbora kreću s pripremama, strateški pristupaju pridobijanju podrške, traže slabosti glasača koje mogu iskoristiti, dok građani najčešće odluku donose na dan izbora. Na temelju čega je donose? Vrlo često na temelju slobodne procjene, blagonaklone retorike ili retorike straha, primamljivog medijskog nastupanja, promotivnog materijala i sl. Mi želimo graditi kriterije za odabir političkih kandidata, mjerljive, temeljene na onome šta se uradilo a ne na onome što se pričalo, na onome što svima donosi korist a ne na onome što nam lijepo izgleda i zvuči, na razmišljanju a ne na strahu. Dakle na temelju vjerodostojne evidencije, od službenih revizorskih izvještaja, preko izvještaja o praćenju rada institucija koje objavljuju nevladine organizacije, pa do izvještaja međunarodnih i domaćih institucija o napretku zemlje u različitim oblastima, s posebnim fokusom na omladinsku politiku. Ti izvori su danas brojni i lako dostupni. Možda je riječ o dosadnom štivu za većinu građana, ali izbori su isuviše važni i neophodno je uložiti makar malo truda u pripremu. Inače, nema mjesta za kukanje naredne 4 godine.

Stoga i nastupamo u formi stranke, da pokažemo kako jedna stranka može djelovati konstruktivno i nuditi konkretna svimaprihvatljiva rješenja, da može razvijati dijalog a ne predizbornu svađu, imati krajnje trensparentnu kadrovsku politiku, i u prvi plan, u najviše strukture, stavljati mlade ljude bez oraha u džepovima. Ukratko, da predstavimo kako bi trebala izgledati stranka naklonjena mladima, a od koje sve strukture stanovništva mogu imati koristi. A mladi, ako im se svidi ovaj koncept, neka među drugim stranka traže onu koja ima najviše sličnosti s nama.

Time ujedno sve političke stranke usmjeravamo prema konkretnijem sadržaju, nudimo gotova provodiva rješenja u ključnim oblastima za mlade ljude. Vladajuće stranke bi to mogle iskoristiti i primijeniti dio ponuđenih mjera do izbora, a opozicione bi mogle konkretizirati svoje predizborne programe. Međutim, ključna je politička volja. Od angažmana mladih ljudi zavisi hoće li je biti. Na našoj web-stranici www.pravazamlade.com već više od dva mjeseca stoje pripremljeni programi, programi s provodivim mjerama, zasnovanim na argumentaciji, na podacima iz relevantnih istraživanja, u potpunosti dostupni javnosti.

Koliko su mladi svjesni političke situacije u zemlji i koliko su spremni da se politički anagažuju?

Mladi su sve svjesniji loše političke situacije jer je osjete na svojoj koži: nemaju stipendija jer ih je malo brojem, jer ih je malo iznosom, jer kasne, jer su konkursi za njihovu raspodjelu netrensparentni. Dobivaju odbijenice kada apliciraju za posao, posebno u javnoj upravi, koja im je donedavno izgledala kao svjetlo na kraju tunela do kojeg se nekako moglo doći. Danas teško. Većina ih na priliku da obave pripravnički staž čeka godinama. Nemaju poticaja za samoinicijativu, za razvijanje sopstvenog biznisa. Lošeg obrazovanja postaju svjesni odmah nakon što ga okončaju, jer vide da su potrebe na tržištu rada drugačije.

S druge strane, mladi su svakodnevno bombardovani ispraznim političkim govorima, koji ne rješavaju njihove probleme. Nepravdu, korupciju, nepotizam vide svojim očima, vide društvenu prihvatljivost takvih pojava i vide da nadležne institucije ne rade gotovo ništa na njihovom sprječavanju. Zbog toga se većini mladih politika gadi. Mi stoga želimo predstaviti jednu drugačiju politiku, blisku mladima, jer pogubno bi bilo da mladi dignu ruke od politike. Tada bi sami sebe bacili niz bujicu. Ne izaći na izbore pod izgovorom „svi su isti“ ili „nemam za koga glasati“ je površna odluka, koja direktno podržava postojeće stanje. Otkud znate da su svi isti? 69 stranaka i 24 nezavisna kandidata takmičit će se za našu naklonost na izborima koji slijede u oktobru, jesmo li ih sve testirali? Mladi su ogroman glasački potencijal, imaju više od 610.000 punopravnih glasova, više nego dvije stranke pobjednice prošlih općih izbora zajedno. To dovoljno govori koliku snagu imaju. Tu snagu moraju artikulirati.

Kakav je odnos političkih organa i institucija prema mladima?

Već sam rekao na početku razgovora, mladi su politički zanemarena kategorija stanovništva. Budžet je ogledalo politike, a mladi su u budžetima potpuno zapostavljeni, za njih su namijenjene budžetske mrvice. Postojeći zakoni i politike se ne provode. Prema sveobuhvatnom i dokumentovanom istraživanju Instituta za razvoj mladih KULT, nadležne institucije vlasti, kojih je u BiH više od dvije stotine, ispoštovale su manje od 20% zakonskog minimuma kojeg su imale prema mladima. O nekim progresivnim mjera, izuzev u rijetkim lokalnim zajednicama, ne može se ni govoriti. Periodična istraživanja o stanju mladih u BiH pokazuju negativan trend u gotovo svim važnim oblastima  za mlade ljude.

Izdali ste saopštenje u kojem govorite o pripravničkim stažu tokom predizborne godine? O čemu je konkretno rječ?

Redovno izdajemo saopćenja u kojima ukazujemo na propuste institucija vlasti koji imaju direktni negativni utjecaj na položaj mladih i njihov standard. Ukazavali smo na nepostojanje politike stipendiranja u BiH, zatim na političke manipulacije o krivici mladih za nezaposlenost, te na problem neuređenosti oblasti sporta zbog krnje zakonske regulative koja ne dozvoljava privatno investiranje u bh. sportske klubove. Posljednje u nizu saopćenja tretira pitanje obavljanja pripravničkog staža u javnom sektoru, gdje su pripravnicima šanse za ostanak i dugoročno zaposlenje minimalne ili nikakve, i gdje ne mogu steći adekvatno radno iskustvo s kojim bi bili konkurentniji na tržištu rada u privrednom sektoru ili se osposobili za samozapošljavanje. Finansiranje obavljanja pripravničkog staža u javnom sektoru je neučinkovita i zloupotrebama podložna mjera podrške zapošljavanju mladih. To nije naš proizvoljni zaključak, to su potvrdili izvještaji o reviziji učinka koje su provele revizorske službe u RS i FBiH, a s kojim su nadležne institucije vlasti  upoznate. Sve svoje tvrdnje zasnivamo na argumentaciji. Mi postavljamo pitanje zašto institucije vlasti i pored saznanja o promašenosti takvih mjera zapošljavanja i dalje na njima insistiraju.

Kakvo je Vaše mišljenje o pripravničkom stažu?

Prema grubom proračunu, u posljednjih 10 godina na svim nivoima vlasti potrošeno je više od 100 miliona KM na pripravnike u javnom sektoru. Kakav učinak imamo? Izuzev formalnog stjecanja radnog iskustva, koje ih čini administrativno konkurentnijim prilikom apliciranja za posao u javnoj administraciji, drugih većih efekata od obavljanja pripravničkog staža u javnom sektoru gotovo da nema. Pored problema neučinkovitosti i evidentiranih zloupotreba kod prijema pripravnika u javne institucije, riječ je i o očitoj diskriminaciji, s obzirom na činjenicu da se obavljanjem pripravničkog staža u BiH na određeni način kompletira obrazovni ciklus te stječe puna konkurentnost na tržištu rada. Obavljanje pripravničkog je privilegija malobrojnih, dok uvjerljiva većina nema mogućnosti da ga stekne i ispuni nametnute uvjete konkurentnosti te formalno upotpuni svoje obrazovanje.  Mi insistiramo na odgovoru na pitanje zašto se pripravnički, ili boljereći stjecanje prakse, ne vrati u obrazovni tok, kako bi se dobivanjem diplome obrazovanje upotpunilo i srušile administrativne barijere za razvoj poslovne karijere mladih i osiguralo svim mladima jednake mogućnosti. Ono što se sada da naslutiti jeste da postoji očita kontrola stjecanja uvjeta za upošljavanje u javni sektor. Većina mladih upravo smatra da je nedostatak prakse tokom školovanja najveći problem obrazovanja u BiH. Također, jedan od najvećih razloga za nedolazak stranih investicija u BiH jeste nepriremljena radna snaga, neprilagođena potrebama investitora.

Šta Vi zagoravate kada je pripravnički staž u pitanju?

Zagovaramo kreiranje novih programa zapošljavanja mladih, koji neće biti temeljeni na neefikasnim mjerama finansiranja obavljanja pripravničkog staža u javnom sektoru, već na poticaju samozapošljavanja ili sufinansiranja prvog zapošljavanja mladih u privrednom sektoru, u prosperitetnim granama privrede. Smatramo da je neophodno donijeti nedostajuću legislativu u oblasti zapošljavanja mladih, zakone o obrazovanju odraslih, izmjene i dopune zakonā o obrazovanju i zakonā o radu, prvenstveno kako bi se omogućilo stjecanje prakse i priznatog radnog iskustva tokom školovanja te kontrolirano dokinula obaveza pripravničkog stažiranja. Na kraju, neophodno je spriječiti manipuliranje upošljavanjem u javnom sektrou, uraditi reviziju sistematizacije radnih mjesta u javnoj upravi na svim nivoima vlasti, kako bi se precizirala stvarna potreba i broj radnih mjesta na koje mladi ljudi mogu računati u javnom sektoru. Javni sektor kao najbolji poslodavac odgovara onima koji kontrolišu proces zapošljavanja u njega, jer tada mogu, kao jedina adresa koja im može pomoći, dobivati naklonost i lojalnost mladih, potencijalnih birača. Taj proces će uskoro naglo stati, jer glomaznu administraciju više nema ko hraniti. Mladi će se silom prilika morati okrenuti privredi i samozapošljavanju, posla u javnoj administraciji bit će sve manje.

Da li će se situacija za mlade popraviti u skorašnjem periodu?

To zavisi od mladih, od njihove spremnosti da uđu u političku borbu, da se politički obrazuju, da se angažiraju i nameću u procesima donošenja odluka, od najnižih pa do najviših nivoa vlasti. Zavisi i od toga hoće li izaći na izbore i svoj glas uvjetovati određenim pravima koja im pripadaju. Ako je mladima postalo svejedno za koga će glasati, političarima nije, zato treba glasati i pokazati političku zrelost, da političari osjete da glas koji su zloupotrijebili za lični interes može i da kazni. Jer, stvari se same od sebe neće promijeniti, u to možemo biti sigurni.

Koliko politika, može i mora, raditi na tome?

Politika mora raditi na tome, jer bez političke podrške i političkih mjera nema sistemskih rješenje za bilo koji problem. Sve je politika. Da karikiram, ni metar javnog asfalta se ne može uraditi bez političke odluke. Dok god politika upravlja s polovinom BDP, od nje se očekuje da riješi makar polovinu problema koje građani imaju, jer je za to plaćena. M1 se ne bavi teškim položajem mladih samo zato što suosjeća s njima, već zato što ovo društvo bez aktivnog učešća mladih ne može krenuti naprijed, gotovo niti u jednoj oblasti: bez mladih nema zapošljavanja, bez mladih nema novog savremenog obrazovanja, nema nauke, nema sporta, i na koncu, bez zaposlenih mladih nema ni viših penzija ni punih budžeta. Vlasti u BiH toga očito nisu svjesne. Ili jesu, ali im obrazovani, nezavisni i aktivni mladi ljudi ne trebaju, možda im predstavljaju prijetnju.

 

 

US Embassy - Logo - Funding 2

Objavljivanje ovog materijala je dijelom finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.

This article was funded in part by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author and do not necessarily reflect those of the United States Department of State.



M1 PRAVA ZA MLADE    ALL RIGHTS RESERVED  Copyright ©  2018
M1 - Prava za mlade je inicijativa Instituta za razvoj mladih KULT